The following text is not a historical study. It is a retelling of the witness’s life story based on the memories recorded in the interview. The story was processed by external collaborators of the Memory of Nations. In some cases, the short biography draws on documents made available by the Security Forces Archives, State District Archives, National Archives, or other institutions. These are used merely to complement the witness’s testimony. The referenced pages of such files are saved in the Documents section.

If you have objections or additions to the text, please contact the chief editor of the Memory of Nations. (michal.smid@ustrcr.cz)

Zdravko Macura (* 1939)

Majka nas je spasila

  • rođen 7.07.1939.

  • 1941. skriva se od ustaških vlasti s rodbinom u zemunicama Kozare.

  • 1942. Ustaše ih pronalaze i vode u logor.

  • Sjeća se hladnih noći i neljudskih uvjeta.

  • Njegova obitelj je udomljena te izlazi iz Jasenovca.

  • Dočekuje kraj rata te se opet susreće s ocem.

  • Nakon školovanja dolazi u Pulu gdje i danas živi.

„Bila je topla jesen, sunce je žarilo, ali noći su bile hladne. I ležiš na zemlji, nemaš se čime pokriti, a dijete si, to je strašno bilo.“

 

Zdravko Macura rođen je 7. srpnja 1939. (u dokumentima 1938.) u selu Donji Jelovac u općini Kozarska Dubica (bivša Bosanska Dubica) kao drugi od sedmoro djece. Otac se zvao Boško, a majka Kosa rođena Čađo.  Krsni kum mu je bio Boško Šiljegović, istaknuti partizanski zapovjednik i narodni heroj. Potječe iz ugledne i bogate trgovačke obitelji. Nakon izbijanja partizanskog ustanka u Potkozarju (područje oko planine Kozare) u ljeto 1941., s obitelji je pobjegao u šumu gdje su bile pripremljene zemunice, a za to vrijeme kuću i cijelo selo su spalili četnici. Otac je bio u partizanima i na samom početku ustanka sudjelovao je u napadu na žandarmerijsku stanicu u Knežici. Kad je u lipnju 1942. počeo njemački i ustaški napad na Potkozarje s majkom i braćom ponovno se sklonio u zemunicu, koju su u rujnu ustaše otkrili zbog plača mlađeg brata. Zajedno s većinom stanovnika Potkozarja odveden je u logor Jasenovac gdje je stigao nakon mjesec dana pješačenja. U Jasenovcu je s majkom i braćom proveo tri mjeseca, a zatim je obitelj odvedena u Garešnicu gdje su Zdravko Macura, njegova majka i mlađi brat bili dodijeljeni obitelji Čičić i ondje radili kao besplatna radna snaga (stariji brat bio je dodijeljen drugoj obitelji).  U svoje rodno selo vratio se u jesen 1944. Otac se vratio kao partizan u proljeće 1945., kad se cijela obitelj preselila u Staru Pazovu u Vojvodini.

 

© Všechna práva vycházejí z práv projektu: Testimonies of Istrian survivors

  • Witness story in project Testimonies of Istrian survivors (Lenka Kopřivová)